tag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post8400788677087463104..comments2023-11-28T12:10:47.442+01:00Comments on ОсвемуПодЛупом: МОЈЕ О СТАЗАМАДраган Петрушићhttp://www.blogger.com/profile/14722615338919952170noreply@blogger.comBlogger5125tag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post-37560256779843376002022-05-25T15:33:28.454+02:002022-05-25T15:33:28.454+02:00Široke staze ne postoje.Samo uske i krivudave,kao ...Široke staze ne postoje.Samo uske i krivudave,kao reka Drina.Ispraviti se na može,ali i dalje teče.Kad prodje vreme,a staze zarastu ,sećanja ostaju,možda polako blede..... Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post-30141077774126533272016-03-30T01:05:51.047+02:002016-03-30T01:05:51.047+02:00Да, слажем се, баш прилично "тешка" песм...Да, слажем се, баш прилично "тешка" песма, мада ми се на почетку њеног настајања није тако чинило. Онда су полако с обе стране "уске стазе" почеле да допиру и додирују емоције, емпатија, пробуђења... Песма и кад има почетну идеју уме да се "отме" песнику; сједине се појмови и изроде сасвим нови, подједнако прихватљиви. То само показује да стазе у себи крију много више од једног пролећа или једне јесени. Трагови настали и нестали на стазама знају и памте - све... Сузе упије стаза или оперу кише. Још неко време остају скривене само оне које су тек настале, малопре, данас, јуче... Тешко је ићи уназад, поготово - уском стазом. "Судбине" и "кнедле у грлу". Да, вероватно... Велики поздрав!Драган Петрушићhttps://www.blogger.com/profile/14722615338919952170noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post-85590107388223055032016-03-30T00:34:21.843+02:002016-03-30T00:34:21.843+02:00Uh,koliko teska pesma. Mislim da se svako u njoj m...Uh,koliko teska pesma. Mislim da se svako u njoj moze pronaci,jer je svako imao s nekim ici uskom stazom. Druge staze se pojave, ne zbog nedostatka ljubavi,no sudbina tako odkuci.Ostaje u nama uvek pitanje sta bi ,sa ove vremenske distance ,uradili na raskrscu staza.Da li bi ispustili tople ruke koje su nas grejale, prelepe poglede i otkucaje srce,koje je davalo takt iskrenoj ljubavi.Ali, kada imamo divne uspomene zivot bude laksi,mada uvek postoji "knedla"u grlu i skrivena suza u uglu oka. Nazad se ne moze za napred je kasno :(Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post-83341182505410261762016-03-28T18:52:36.092+02:002016-03-28T18:52:36.092+02:00Kud god krenemo, ili nas čekaju staze ili sasvim n...Kud god krenemo, ili nas čekaju staze ili sasvim nove pravimo. Gledam naše nove gradove, njihove prostranije zelene površine i vidim da je teško unapred usmeriti stazu, po travi... Skoro svugde nastaju nove utabane staze kojima se češće ili jedino ide, čak i kada ih prekriju blato i sneg. Ljudi imaju osećaj za staze. Ali, mnogi i nemaju.<br />Poštovana Milena, vi očito imate taj osećaj, kao i za lepa zapažanja, i poseban izraz. Pozdrav! Драган Петрушићhttps://www.blogger.com/profile/14722615338919952170noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6928551206137462522.post-65004113515593327602016-03-28T18:39:41.267+02:002016-03-28T18:39:41.267+02:00Poštovanje!Gosp.Petrušiću,kao i obično divni stiho...Poštovanje!Gosp.Petrušiću,kao i obično divni stihovi.Da mnogo je uzanih staza kojim ljudi idu.Često dvoje pomisle kako uzani putevi vode do pravih ciljeva.Nodok koračaju uzanim stazama upoznaju jedno, drugo.Onda se staze mimoilaze i svako svojimputem nastavi.No sa razlogom se tim stazama ide.One uče čovjeka kako stići do pravog cilja.Zato ih čovjek i prolazi,no prolazi i vrijeme da bi se širm stazama krenulo.Tako da dobro trebamo ocijeniti i procijeniti kojom stazom u dvoje krenuti.Pozdrav!Milena Vujinovićhttps://www.blogger.com/profile/07276484268842680064noreply@blogger.com